TERENSKO ISTRAŽIVANJE 2014.
Terensko istraživanje 2014. g. provedeno je na vrhu brežuljka Monte Ricco (Vrsar), na prostoru veličine 60 x 40 m (2400 m2) te u njegovoj neposrednoj okolici.
Preliminarnim pregledom terena u više navrata tijekom 2014. godine utvrđeno je da je cijeli brežuljak oko suvremene vodospreme prekriven mladom šumom ispod koje je mjestimično gusta makija. Bile su vidljive opsežne gromače neposredno uz ostatke gusto zarasle rimske cisterne i opsežne hrpe kamenja od korištenja kamenoloma na širem prostoru. Međutim, dio gromača bliže vodospremi i cisterni može biti ostatak ruševina antičke arhitekture, ispod kojih bi se mogli kriti ostaci prapovijesnog naselja.
Nakon što je od raslinja očišćena antička cisterna, pristupilo se finom čišćenju površine ruševine unutar cisterne. Cisterna je sačuvanija u zapadnom dijelu, gdje su vidljiva tri bačvasta svoda, od kojih južni stoji na dva potpornja, dok je srednji dijelom vidljiv, a sjeverni se urušio razmjerno nedavno, unazad dva ili tri desetljeća. Na fotografiji koju je Ante Šonje snimio 1964. godine vidi se da su dva luka bila još dobro sačuvana u zapadnom dijelu građevine, dok danas komadi urušenog svoda srednjeg i sjevernog broda leže na hrpi kamenja u zapadnom dijelu prostora cisterne.
Na sačuvanom južnom unutarnjem licu zida cisterne, na kojemu se lijepo vidi debeli sloj hidrofobne žbuke, velika je pukotina koju je napravilo korijenje stabala iznad cisterne. U tom se dijelu vidi horizontalna stratigrafija zidnih slojeva, a kroz pukotinu je s kišnicom prodrla smeđa zemlja s nešto ulomaka keramike. Pukotina je očišćena, a pritom su prikupljeni brojni ulomci prapovijesne i antičke keramike.
Za prvo sondiranje (Sonda I) odabrana je istočna polovica kvadranta A6, kroz koju prolazi južni zid cisterne, zbog pretpostavke da će se tom sondom dobiti stratigrafski i tlorisni presjek kroz zidnu strukturu cisterne, vanjsku ruševinu i ruševinu u cisterni. Pronađeno je nekoliko ulomaka amfora, a među njima jedan ulomak oboda sa žigom. Već nakon skidanja sloja ruševnog kamenja u sjevernoj polovici sonde pokazalo se postojanje dvaju usporednih zidova, koji su jedan od drugoga bili udaljeni 35-40 cm. U međuprostoru je bila čista smeđa zemlja bez kamenja. Oba su zida u gornjem sloju oštećena, kamenje koje ih tvori je rastreseno, ali širina oba zida je oko 40 cm. Sjeverni od dvaju zidova predstavlja unutarnji zid cisterne, jer se pravocrtno nastavlja na dobro sačuvani zid vidljiv u zapadnom dijelu cisterne, dok je južni zid usporedo s njim, vjerojatno vanjska obloga. U međuprostoru, koji je u istraženim slojevima ispunjen zemljom vjerojatno je bila čvrsta smjesa vapna, pijeska i mljevene opeke (opus caementicium) koja je činila jezgru cisterne i davala joj čvrstoću.
Nakon skidanja trećeg sloja kamenja ruševine, pronađen je i ugao cisterne, tako da smo ustanovili i njezinu dužinu od 16,50 m (širina je 7,10 m). S površinom od 117,15m2, cisterna je mogla imati kapacitet od najmanje 230 m3, koristimo li pri izračunu visinu od 2 m. Od visine na kojoj su ležišta lukova do najniže mjerljive točke na ruševinskom sloju (u njezinu jugozapadnom uglu) je naime visina 2 m, ali dno cisterne vjerojatno nije puno dublje.
Cilj istraživačkih radova na lokalitetu Monte Ricco u listopadu i studenom 2014. godine bio je očistiti lokalitet od raslinja, kako bi se izradio podroban geodetski snimak područja za koje se pretpostavlja da skriva ostatke prapovijesne gradine i rimskodobnog naselja. Osim toga, trebalo je probnim sondiranjem steći barem početni uvid u stanje arheoloških slojeva i njihov karakter. Podaci poznati iz literature i arhivskih izvora potvrđeni su utoliko što se i danas na površini cijelog područja uzvisine Monte Ricco na površini nalaze ulomci keramike, a kamene gomile (gromače) nepobitno potvrđuju postojanje ruševina, iako su neke gomile mogle nastati i iskopom materijala za gradnje suvremene vodospreme 1963-1964. godine.
Čišćenjem cijelog područja jasno se ukazao gradinski oblik terena u južnom dijelu očišćenog područja, koje nije bilo zahvaćeno radovima 1963-1964. godine. Naziru se obrisi barem dviju zaobljenih gradinskih terasa te će se shodno tome sljedeće godine otvoriti druga sonda u nastavku pravca sjever – jug, tako da zahvati ono što sada izgleda kao terasa prapovijesne gradine.
Tijekom istraživanja nalazišta Monte Ricco izvršeno je i ciljano sondiranje brežuljka na nekoliko terasa i u njegovom podnožju. Sondiranje je provedeno dvjema pedološkim sondama dužine 100 cm (jedna sonda za kontinuirani uzorak zemlje promjera 25 mm, druga promjera 80 mm za rastresiti/poremećeni uzorak zemlje). Sondirane su četiri lokacije na nalazištu te opisan pedološki profil u blizini lokaliteta. Za svaku lokaciju zabilježena je konfiguracija terena te je položaj sonde zabilježen GPS-om. Opisane su pedološke osobine tla (boja prema Munsell Soil Color Chart, granulometrijski sastav, skelet i morfologija klasta, inkluzije te ostale posebnosti), ustanovljene pedostratigrafske promjene i zabilježene njihove relativne dubine te prisutnost arheološkog materijala (sitnih fragmenata keramike i opeke koji su se prema teksturi mogli okarakterizirati kao rimskodobni te šljunka kakav je pronađen prilikom iskopavanja Sonde I ).