PROJEKT     

U Istri se nalazi impresivan broj prapovijesnih naselja gradinskog tipa koja predstavljaju zanimljiv znanstveni i važan kulturni fenomen. Istarske su gradine, zbog povećanja populacije i društvene stratifikacije, iz jednostavnih naselja pretvorena u pred i protourbana središta te se život na velikom broju gradina nastavio bez prekida sve do rimskog osvajanja. Dok etnički identitet brončanog stanovništva nije poznat, etnički jedinstvena populacija Histra naseljava gradine tijekom željeznog doba. Iako je većina gradina napuštena nakon rimskog osvajanja Istre, neke su ostale u upotrebi, ali pod različitim okolnostima i uvjetima koji su doveli do bitnih promjena/modifikacija.

Raspored smještaja rimskih seoskih naseobina izvan glavnih urbanih središta (Pola, Parentiun, kolonije osnovane sredinom 1. st. pr. Kr.) od kraja 1. st. pr. Kr. razvija se kao mreža rimskih vila (villae rusticae), koje su bile središta poljoprivrednih imanja. Ova su naselja, u obliku koji je poznat i u Italiji i u ostalim sredozemnim te sjevernim i srednjoeuropskim provincijama, smještena u ravnicama ili ponekad uz obalu, nedaleko zemlje koja je bila izvor opstanka i bogatstva njhovih vlasnika.

Postoje dva osnovna tipa vila (luksuzne, uglavnom uz obalu – villae maritimae i proizvodne, bez luksuznih elemenata) i kombinacija tih dvaju tipova (rezidencija bogatog vlasnika i veliki poljoprivredni dio). Postoji najmanje 250 poznatih nalazišta villae rusticae na područjima (agri) Polae i Parentiuma i možda još 100 u sjeverozapadnoj Istri (područje koje je kasnije pripisano koloniji Tergeste). One nisu prisutne u unutrašnjosti i u sjevernoj Istri, pošto se gospodarstvo u tim područjima nije temeljilo na poljoprivredi orijentiranoj ka izvozu, proizvodnji maslinovog ulja i vina kao što je to bio slučaj u kolonijskim agerima (Matijašić 1998).

Gradine su napuštene na prijelazu iz prapovijesti u rimsko doba (2. – 1. st. pr. Kr.) jer njihova obrambena infrastruktura nije više bila potrebna s obzirom da je rimska država osiguravala sigurnost za sve njezine stanovnike. Autohtoni Histri bili su ili asimilirani ili preseljeni u unutrašnjost Istre, a njihovu je zemlju oduzela država. Tijekom tog razdoblja, gradine su postupno napuštane u korist nizinskih naselja.

Od oko 440 gradina i 350 vila u Istri, na samo njih 70-ak pronađeni su tragovi naseljavanja i u prapovijesti i u rimsko doba: 23 u pulskom ageru, 24 u porečkom ageru, 9 u sjeverozapadnoj Istri i 14 u središnjoj i sjevernoj Istri. Upravo će ta naselja, a pogotovo ona u porečkom ageru biti predmet istraživanja ovog projekta.

Glavni cilj projekta je identificirati antropogene preobrazbe krajolika kako bi se stekle nove spoznaje o prostornoj organizaciji naselja i njihovom odnosu prema okolišu. Koristeći interdisciplinarni pristup – proučavanje krajolika, geoarheologiju, topografiju, GIS i arheologiju – oblikovat će se nova holistička interpretacija dinamike krajolika u prošlosti. Istraživanje će ispuniti prazninu u našem razumijevanju interakcije čovjeka i krajolika, te ljudske preobrazbe okoliša, s naglaskom na kraj prapovijesti i rimsko doba.

Studija slučaja o čovjekovom utjecaju na krajolik provest će se na području mikroregije Poreča. Jedan od ciljeva studije slučaja je istražiti odnose između gradinskih naselja i njihove neposredne okolice i objasniti rezultate u širem regionalnom kontekstu. Drugi cilj je istražiti smjer prirodnih komunikacijskih pravaca između gradina na temelju njihovog položaja.

Istraživanje oglednog lokaliteta na području studije slučaja

Lokalitet Monte Ricco (Sv. Martin/Gavanov vrh) kod Vrsara odabran je zbog još uvijek vidljivih tragova građevina (fortifikacijakih kamenih zidina) koje su podignuli prapovijesni stanovnici tijekom brončanog doba; arhivski podaci upućuju na postojanje prapovijesne nekropole, uništene 1924 . godine. Ponovnu upotrebu lokaliteta tijekom rimskog doba potvrđuje cisterna veličine 16 x 7 m, podijeljena u tri broda (vjerojatno dio rimske villae rusticae). Kasnoantička keramika također je pronađena na nalazištu. Arheološki lokalitet smješten je u kolonijskom ageru rimskog Parencija, te je pogodan za integriranje rezultata iskopavanja sa sustavnim pregledaom područja mikroregije studije slučaja.

Konkretni ciljevi istraživanja oglednog lokaliteta gradine Monte Ricco uključuju:

- određivanje površine prapovijesnog naselja, izradu precizne kronologije prapovijesnih i rimskih nalaza te njihovu interpretaciju,

- procjenu opsega rimskodobne intervencije i preobrazbe lokaliteta te ocjenu utjecaja ljudskog djelovanja na krajolik oko gradine.